Svako putovanje počinje s neke točke, pomislili bi. Ili ipak nije tako? Što ako su naša putovanja samo nastavak onog prvobitnog, onog prvog, onog prvog duhovnog koraka kada smo se prvi put u obličju energetskog otiska vlastite Duše odvažili na radoznalo istraživanje, na putovanja kroz dimenzije i vrijeme ili točnije na istraživanje istovremenog postojanja u različitim dimenzijama? I moja i vaše Duše su u ovu dimenziju sa sobom povele energetske pomagače, svjetlosne duhovne vodiče,....
Duhovno putovanje u Telos – Lemurijski grad svjetlosti
Ovo je putovanje započelo znatno davnije nego što ćete pročitati u ovom neobičnom putopisu o zmajevim linijama Dalmacije no nastavilo se krajem, sad već davnih, sedamdesetih godina prošlog stoljeća . Bila sam djevojčica na školskom izletu. Dvojila sam da li da se prepustim pjesmi u autobusu i smijehu s dragim prijateljima ili divnom prizoru koji je svakom serpentinom sve više izranjao iz čarobne rijeke Krke. Umotan u meku tišinu rijeke , okružen stjenovitim brdima na bonaci Krke spokojno je disao otočić Visovac.
Putopis - Zmajeve linije Dalmacije
Dragi, Čitaoče, udahni strpljivost dok ovo čitaš. Otpuhni predrasude i programe kolektivne svijesti, otvori srce. Tebi na izbor prepuštam hoćeš li pročitano osjetiti kao iskustvenu priču ili bujnu maštu mene koja zapisujem J No, napominjem ti.... svi likovi u ovom putopisu su stvarni. Najbolja i najljepša zbivanja u našim životima dogode se onako spontano i iz srca. Ili su možda ipak s Neba vođena i darovana? Krećete li i vi ponekad na put bez očekivanja jednostavno otvorivši svoje Biće onome što vam želi na najbolji način ući u život? Osobito volim takva putovanja, putovanja Duha u fizičkoj manifestaciji.
Čudesni putopis- bosanske piramide
Danima šutim i promatram i promišljam i osjećam. Ponirem u svoju nutrinu, u svoj Iskon i samo ćutim što se oko mene i u meni događa. Što to ovo nadasve sveto vrijeme neograničenih mogućnosti, ali i nemislosrdno istinito vrijeme podiže na površinu s dna svih dna? A podiže! I to podiže munjevitom beskompromisnom brzinom i bez obzira da li vi i ja to htjeli ili ne htjeli, da li mi to željeli priznati samima sebi ili ne. I sve ono što smo u sebi odbacivali i sve ono što smo sebi upakirali u ružičaste celofane sa šarenom mašnicom raspakira se samo od sebe i lebdi na pladnju koji nas primorava na susret...