Znate li da i Vi i Vaš partner možete postati tolerantniji, mirniji i sretniji ljudi, a Vaš odnos znatno harmoničniji nego što je sada?

Bachovim cvijetnim esencijama uspješno možete polirati svoju osobnost, dovesti u sklad svoje emocije sa svojom Dušom, iscijeliti svoje „ranologije“ i živjeti harmoničan partnerski odnos u kojem Ljubav neće biti zasjenjena ranama, traumama, neoprostima, strahovima, netolerancijom, ljubomorom, inatom, osvetoljubljivošću, osjećajem žrtve, nesigurnošću, neodlučnošću, nemogućnošću izražavanja emocija, gnušanjem, agresivnošću, nestrpljivošću, potrebom za dominancijom i željom da ranite drugo Biće.

Promatram međuljudske odnose, a posebno one „partnerske“. „Partnerske“ stavljam u navodnike jer pod partnerstvom podrazumijevam međusobni sklad, poštovanje, toleranciju i Ljubav. Ako i sami malo promotrite sebe i svijet oko sebe vjerujem da ćete doći do istih viđenja.

Ljubav dvoje ljudi i življenje istinskog partnerstva ometena je u svakodnevnici, između ostalog, velikim dijelom našim osobnostima. „On je ljubomoran“, često čujem, a Ona ogorčena njegovim sinošnjim ponašanjem. Oboje su džangrizavi i nervozni i samo gledaju koju manu će pronaći onom drugom da njihova narušena unutrašnja ravnoteža može imati izliku za prigovaranje i netolerantnost. Ponekad mu dođe da razbije sve oko sebe jer ga Ona izluđuje, a njoj da zbog nepravde koju joj je učinio vrišti na sav glas. I dok Ona priča jedno, On čuje nešto posve drugo jer mu se u tom trenu bude sve njegove „ranologije“ i strahovi iz prošlosti, bilo njihove ili neke druge završene „partnerske priče“. U njoj nešto vrišti „Nikad mu neću oprostiti.“ U njemu: „ Kriv sam za sve!“

U nekom trenutku opsesivna potreba za voljenim Bićem rušilački uništava sve pred sobom, prosipa žuč želje za osvetom ili za bijegom u još jedno pijanstvo u nemogućnosti da se suprostave strahu od još jednog emocionalnog ranjavanja i da na pravi nepovređujući način izraze vlastite emocije voljenom Biću. Pomisao na gubitak postaje tako snažan da otupi sva osjetila, apatija i strah zakucaju na vrata. Usamljenost razdire ranjenu Dušu, a onda se ona tiha iskra Ljubavi zasjenjena ego načinima izbori za još jedan pokušaj. Oluja se smiri, ušuškate se u zagrljaj i obećate da nećete nikad više.Rana ostane i trauma ostane i ožiljci ostanu.skriveni duboko od vas samih A to „ nikad više“ opet uskoro dođe i zavrti još jedan krug osobnosti, zareže još jednu ranu u srcu.

A ne mora biti tako! Zaista ne mora i zaista ne treba! Nije ovaj Život niti partnerski odnos bojno polje niti je Ljubav ona koja upisuje rane u naše živote i odnose. Naše osobnosti i disharmonične emocije, naš ego, neusklađenost naših Duša i emocinalnih stanja uništavaju nas osobno i sve naše odnose. I tako se opet nađemo na Putu u potrazi za idelnim Partnerom jer eto „onaj prethodni je bio ovakav i onakav“.

Na nekom novom kilometru Puta stoji novi On, Partner iz snova koji je krenuo u potragu za novom Tobom, Partnericom iz snova. Ljubav zabljesne vaša Bića, ali od silnog sjaja ne vidite da svatko od vas na svojim leđima nosi „ranologije“ predhodnih iskustava i uskoro se opet nađete u začaranom krugu nepartnerskog bojnog polja, tužni, nesretni, ranjeni, vrišteći unutar sebe : „Zar opet?!“ Podižući pogled visoko, krećete na neki novi Put ili ostajete zarobljeni vojnik na bojnom polju u kojem nitko i nikada ne pobjeđuje. A ne mora biti tako!